Bilješke o autonomiji ili automatsko bilježenje

Može li i kako digitalna umjetnost biti izvan mreže, kako je pokrenuti uz pomoć obnovljivih izvora energije i kako koristiti reciklirani hardver, samo su neka od pitanja koja su okupirala Format C i Hacklab tijekom 2021. godine kada je njihov programski fokus bio na autonomiji mrežne umjetnosti. Budući da je njihov istraživački interes proizašao iz kritičkog promišljanja digitalne centralizacije interneta koju dirigiraju dominantne korporacije, nastojali su „ukazati i promovirati nove metode radikalnih, angažiranih i decentraliziranih instanci umjetničkog rada kao mnoštva aktivnih, kritičkih i etičkih djelovanja u širem digitalnom ekosustavu”.

Jedan od opipljivijih dosega proizašlih iz istraživanja svakako je projekt Notes on Autonomy odnosno Bilješke o autonomiji koji je nastao u okviru boravka Dine Karadžić i Vedrana Glige na umjetničkoj rezidenciji u organizaciji platforme mur.at iz Graza. Osim što mur.at od 1999. predstavlja medijsku/net/digitalnu umjetnost kroz laboratorije, rezidencije, publikacije i izložbe, zagovaranje softvera i hardvera otvorenog koda te posvećenost dijeljenju znanja korespondira s temeljnim načelima Hacklaba i Formata C. Zajednički nazivnik im je što u digitalizaciji vide mogućnost za dijeljenje znanja i vještina, a u korištenju slobodnih tehnologija vide potencijalni alat za osnaživanje društva.

Projekt Bilješke o autonomiji nastao je upravo na premisama dijeljenja postojećeg znanja te kritičkog promišljanja postojeće mrežne infrastrukture. Notes on Autonomy, je hiper-generirani umjetnički webzine koji nastaje skrejpanjem, tj. struganjem/prikupljanjem podataka s odabranih web stranica. Kao što stoji u opisu projekta na https://noa.mur.at/ webzine se može vidjeti kao HTML source ili kao knjiga, sadržaj je prikupljen uz pomoć frameworka Scrapy, a pdf je renderiran zahvaljujući bindery.js. Koncipirajući (i programirajući) skriptu koja „struže” (scrape), tj. prikuplja tekstualne paragrafe s odabranih web stranica, umjetnici su se poigrali metodama nastanka umjetničke knjige.

Scrapy se temelji na otvorenom kodu, napisan je u programskom jeziku Python i umjetnicima je poslužio za pridobivanje željenih podataka s web stranica, pri čemu su u skripti jasno naznačili koje dijelove teksta Scrapy mora preuzeti i koliko pojedini paragraf mora biti dugačak. Izvori odakle su tekstovi preuzeti jasno su navedeni, a paragrafi u novonastaloj knjizi, odnosno webzineu, ne žele biti ništa više nego skup bilješki o autonomiji i održivosti digitalne umjetnosti. Stoga sadržaj donosi niz kratkih tekstualnih i vizualnih isječaka o digitalnim umjetničkim praksama koje možemo sagledati kroz prizmu autonomije.

Izdvojeni su tako projekti koji se pokreću uz pomoć sunčeve energije, poput Solar sintera kojeg je Markus Kayser osmislio 2011. kako bi proizveo trodimenzionalne staklene objekte koristeći pustinjsko sunce i pijesak kao sirovinu, ili pak projekt Toward Europe, kulturno umjetničke udruge Uzgon iz Splita, dijelom kojeg je i „solarni“ magarac koji nosi „set solarnih panela na sebi, opremu za audio video montažu i ‘broadcast’, te uključuje nekoliko pozvanih umjetnika”.

Izdvojeni su i projekti koji se temelje na dijeljenju znanja poput projekta Dead drops koji je započeo 2010., a sastoji se od USB-a ugrađenih u zidove ili zgrade i svi su pozvani da ostave ili preuzmu dokumente na USB ključu. Nadalje, projekt Bibliotecha stvara infrastrukturu za dijeljenje digitalnih publikacija unutar manje lokalne zajednice, dok projekt The Library of Nonhuman Books sadrži knjige automatski generirane zahvaljujući kodiranom strojnom čitaču koji koristi umjetnu inteligenciju.

Osim spomenutih primjera, u webzineu ćemo pronaći i one projekte koji se bave digitalnom infrastrukturom i decentralizacijom, poput Piviliona, digitalne galerijske infrastrukture koja počiva na otvorenom kodu i smještena je na darknetu kako bi se podržalo autonomno i necenzurirano digitalno stvaralaštvo, a osmislili su ga Karadžić i Gligo. Uvršten je u publikaciju, baš kao i ostali, jer govori o nekim aspektima autonomije mrežne umjetnosti. Bilo da je riječ o mehanizmima pokretanja, infrastrukturi ili temeljnoj ideji iza pojedinog projekta, svi oni su u Bilješkama o autonomiji navedeni kako bi se mogli sagledati u odnosu na druge projekte. Iako niti jedan spomenuti projekt nije adekvatno reprezentiran jer jedan vizual i paragraf teksta ostavljaju mnoge informacije po strani, čitava publikacija funkcionira poput nedovršenog misaonog nacrta koji bi se mogao nadopuniti novim sadržajima. Odluka umjetnika da koriste postojeće, pronađene sadržaje nije slučajna jer su ih prije uključivanja u publikaciju pomno proučili, a svrha njihovog prikupljanja je dijeljenje s onima koji bi htjeli ili već eksperimentiraju s odmicanjem od postojećih digitalnih i materijalnih infrastruktura. Osim što su informacije o zanimljivim im projektima koristili kao ready-made, zanimalo ih je i kako postići mašinsku automatizaciju, odnosno kako u kraćem vremenu prikupiti više informacija te kako prikupljene tekstove odmah pretvoriti u knjigu. Utoliko urednička ruka izostaje i dosta toga je prepušteno Bindery-u uz pomoć kojeg se publikacija generira svaki dan iznova. Svi podaci se nanovo prikupljaju što bi za posljedicu moglo imati, u slučaju mijenjanja sadržaja na izvornim stranicama, izmjenu i sadržaja publikacije. Iako takvo preuzimanje sadržaja neodoljivo podsjeća na algoritamsko pisanje umjetne inteligencije, ovdje umjetna inteligencija nema nikakvu funkciju. Radi se isključivo o mašinskoj tehnologiji koja dopušta da se napravi više u manje vremena, ali korištena tehnologija pritom ne uči i ne bismo je odredili „pametnom”.

Naposljetku, Bilješke o autonomiji Vedrana Glige i Dine Karadžić projekt je u nastanku koji propituje autonomiju i održivost digitalne umjetnosti, automaciju i izdavaštvo. Njegove su granice zamagljene, a mišljen je kao projekt koji se može mijenjati, dorađivati i povezivati s drugim projektima. Kada je predstavljen u okviru izložbe When paradigms collide koja je predstavila umjetničke prakse koje propituju status quo, postojeće sustave i predlažu nove perspektive za spekulativnu i poželjnu budućnost, projekt Karadžić i Glige funkcionirao je kao jedan aspekt znatno šire slike kojeg također razumijemo u odnosu na druge radove. Ključno za srž samog projekta čini mi se upravo to razumijevanje da u našim nastojanjima uvijek stojimo na ramenima drugih, kako prethodnika tako i suvremenika. Jedino je važno da ih znamo prepoznati.


Tekst: Irena Borić
Lektura: Martina Kontošić


Projekt prilagodbe otvorene online platforme “Inquiry Inc.” podržan je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, posredstvom Javnog poziva za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja, 2021-2022.

NOA” istraživanje nastalo je u okviru programa “Paradigm Shifts Art & Worklabmur.at inicijative za mrežnu kulturu.