Zagrebački književni klub Booksa u drugoj je polovici 2020. godine ugostio, bez mobilnih ili računalnih uređaja nevidljivu i gotovo parazitsku, galeriju #pivilion_dot_net. Osim što izložba, osobito ona virtualna, ne spada u prepoznatljive sadržaje književnog kluba, neobično je i to što posjet izložbi zahtijeva fizičku prisutnost čime lokacija postaje važan aspekt online reprezentacije. U jeku pandemijske godine kada su se na mrežu preselili brojni kulturni sadržaji, zbog čega su umjetničke scene New Yorka, Berlina i Londona podjednako dostupne kao i one Maribora, Graza i Zagreba, nameće se dojam da je fizička lokacija nevažna ako imamo internet, uređaj i vrijeme. U tom kontekstu izložba #pivilion_dot_net djeluje začudno jer, suprotno spomenutim tendencijama, inzistira na fizičkoj prisutnosti, kao i na lokalnoj Wi-Fi mreži. Upravo zato što ne ignorira materijalnost lokacije, galerija #pivilion_dot_net od posjetitelja traži da poznato mjesto misle drugačije – ne kao nešto što se podrazumijeva, već kao rezultat digitalnih operacija koje proizvode novu lokalnost.
Posjetitelji Bookse mogli su putem mobilnog uređaja ili prijenosnog računala odabrati Wi-Fi mrežu Pivilion i u jednom kliku pristupiti radovima umjetnika/ca pirate_sheep, KDZO, ARKTIK, Ivane Tkalčić, Dijane Protić, Vivian Hecate, Marija Mu, Marijana Crtalića, Maše Gavran, Vesne Mačković, Tina, Bojane Vojvodić, Craiga Blackmoorea, Diega Bernaschina, Helene Klakočar, i drugih.
#pivilion_dot_net @ Booksa, 2020.
Pozvani umjetnici/ce izlažu u rasponu od dokumentacije fizičkih radova do radova digitalne provenijencije. Djelovanje u području digitalne umjetnosti nije uvjet za sudjelovanje u ovom projektu. Ideja je uključiti što više umjetnika/ca i kulturnih radnika/ca koji/e kroz predstavljanje vlastitog rada upoznaju funkcioniranje slobodnog servera koristeći otvorene sustave i protokole, a ne usluge u distribuciji svog rada. Izložba je izgrađena na otvorenom sustavu Pivilion kojeg korisnici mogu nadograditi, distribuirati preko svojih kanala, prodati, pokloniti ili ga posve izmijeniti. Aktivna uloga sudionika/ca isprepliće umjetničku, kustosku i korisničku ulogu tražeći kritički pristup digitalnim tehnologijama.
Pivilion kao operativni sustav, kojeg su 2015. osmislili Dina Karadžić i Vedran Gligo, nije nastao uslijed pandemijske hiperprodukcije spretnih i manje spretnih virtualnih izložbi, već pripada struji internetske umjetnosti koja već desetljećima korespondira s dostupnom tehnologijom tražeći prostor eksperimenta upravo na mreži. Pritom umjetnost na mreži ima tendenciju, kao i u fizičkom prostoru, izmaknuti se očekivanim okvirima reprezentacije te napustiti zidove virtualnih muzeja i galerija kako bi pronašla zapećke nekih novih prostora slobode. O kakvim prostorima slobode može biti riječi u jeku kognitivnog kapitalizma u okviru komercijalnog i nadziranog interneta? Može li se izbjeći komercijalni prostor kojim vode algoritmi temeljeni na ekonomijama vidljivosti i pažnje?
#pivilion_dot_net postav @ Scheier, 2020.
Tražeći rješenje za predstavljanje hipermedijskih projekata u fizičkom reprezentativnom prostoru, Dina Karadžić i Vedran Gligo osmislili su operativni sustav za postavljanje multimedijskih galerija na darknetu. Pivilion se bazira na niskobudžetnom hardveru i slobodnom softveru otvorenog koda. Pokreće se preko Raspberry Pi 1, 2 ili 3 hardvera, a građen je na temelju Raspbian GNU/Linux sustava. Ima ugrađen Lighty server i Tor mrežu koju koristi za hosting izložbi izvan okvira clearneta. Svaki Pivilion uređaj prvi put kada se aktivira automatski prima Tor domenu. Čitav sustav i njegova dokumentacija dostupna je za download što omogućava korisniku/ci-kustosu/ci da na bilo kojoj mreži postavi izložbu.
U tekstu Curating Online Exhibitions 1Connor, Michael (2020.) Curating Online Exhibitions. Part 1: Performance, variability, objecthood. Rhizome. Vidi: https://rhizome.org/editorial/2020/may/13/curating-online-exhibitions-pt-1/, Pristupljeno: 14.12.2020 Michael Connor govori o posve različitim oblicima izložbi na mreži te navodi primjere zip dokumenta spremnog za download, html stranice s linkovima na umjetničke radove, aplikacije kuriranih VR radova na pametnom telefonu, kao i primjer virtualne izložbe u videoigri Second life. Osim što Pivilion izbjegava doslovno prevođenje galerijske izložbe i traži vlastiti jezik izražavanja, kao i druge virtualne galerije, određen je performativnošću, promjenljivošću i dostupnom tehnologijom. Objekti na virtualnoj izložbi funkcioniraju kao dio online izvedbe, a njihov izgled ovisi o uređaju posjetitelja zbog čega svatko može vidjeti malo drugačiju verziju rada. Pritom korištenje Tora Pivilion čini rubnom praksom budući da je riječ o mreži koja uspješno izbjegava nadzor zbog čega je nevidljiva vanjskom svijetu. Iako Instagram, web stranica muzeja, online galerija, rhizome.org ili online festival ne zauzimaju istu ideološku poziciju, Pivilion čini korak dalje smještanjem na darknet mrežu. Nikad nije zaživio na blogu ili nekoj domeni jer ne ostavlja dovoljno prostora za eksperiment, već na fizičkom gadgetu Raspberyu Pi čime dodatno naglašava svu materijalnost online sadržaja koju se najčešće zanemaruje.
#pivilion_dot_net radionica @ Scheier, 2020.
Pišući o kognitivnom kapitalizmu Matteo Pasquinelli ističe perspektivu talijanskog ekonomista Francesca Rullanija „materijalno ne može biti zamijenjeno nematerijalnim unatoč suvremenoj hipertrofiji znakova i digitalnom entuzijazmu. Općenito postoji nesporazum o kognitivnoj ekonomiji kao autonomnom i etičkom prostoru. Suprotno tome, Rullani ističe da znanje postoji samo kroz materijalne vektore. Dodirna točka je trenje između slobodne ponovljivosti znanja i neobnovljivosti materijala. Nematerijalno stvara vrijednost samo ako materijalnom procesu daje smisao.” 2Pasquinelli, Matteo (2010.) The Ideology of Free Culture and the Grammar of Sabotage. Pankov. The underground research. Vidi: https://pankov.wordpress.com/2010/03/16/the-ideology-of-free-culture-and-the-grammar-of-sabotage/, Pristupljeno 15.12. 2020 Stoga je inzistiranje na dijeljenju znanja, zajedničkom procesu učenja i suradnji koja na kraju stvara vrijednost, važan doprinos Piviliona drugačijem mišljenju digitalne, odnosno hipermedijske reprezentacije. Različite varijante Piviliona uključuju rezidenciju Akademie Schloss Solitude, izložbu održanu na autobusnom Wi-Fiju na relaciji Zagreb-Osijek, digitalni bijenale The Wrong – New Digital Art Biennale, izložbeni program centra Scheier u Čakovcu, a sve isprepliću umjetničko i tehničko znanje. Model suradnji s pojedincima i institucijama čini Pivilion otvorenom strukturom koja podržava slobodan softver, distribuciju znanja i mrežnu decentralizaciju i svaki put rezultira nizom socijalnih, prostornih i digitalnih relacija. Fizičkim simbiozama s različitim institucijama stvara se privremena (infra)struktura koja ujedno postaje prostor eksperimenta za promišljanje digitalne materijalnosti i njenih reperkusija.
Irena Borić
Lektura: Martina Kontošić
Vizuali: Format C
#pivilion_dot_net produkciju provodi umjetnička organizacija Format C, u razvojnoj suradnji s AKC/hacklab01.org i uz podršku udruge Kulturtreger.
Izložba je dio Inquiry Inc. programskog koncepta, podržanog financijskim sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba i Zaklade “Kultura nova”.
Pivilion projekt podržan je rezidencijalnim programom Akademie Schloss Solitude, 2018., a u 2019. dio je decentraliziranog bijenala digitalne umjetnosti – The Wrong te izložbenog programa zgrade Scheier.
