Polazišni medij izražavanja, karakterističan za umjetničku praksu Formata C, sustavi su otvorenog kôda. Njihove će nas instalacije pozvati da digitalne tehnologije mislimo drugačije, ne toliko kroz reprezentacijske, koliko kroz operativne aspekte digitalnih tehnologija. Za njih je digitalno umjetničko stvaranje neodvojivo od vlastite infrastrukture koja ga podržava i to će nam zorno prikazati u okviru splitske izložbe.
Izložba Poprečni presjeci mrežne skulpture daje uvid u umjetničko istraživanje koje tematizira elastičnost vremena u hipermedijskom okruženju (web) i proširenoj stvarnosti (XR). Promišljajući vrijeme na mreži, prisjetit ćemo se neprestanih mijena tehnološke opreme što se očituje u njezinoj potrošnosti, zastarjelosti, i, na kraju, neupotrebljivosti. Osim goleme količine tehno otpada, posljedice takvih trendova pogubne su i za brojne internetske radove i web stranice koje tek uz pomoć Wayback Machinea ostavljaju vizualni trag u ropotarnici internetske povijesti. Kako, dakle, shvatiti vrijeme na mreži? Za Format C mogući odgovor leži u otvorenom kôdu koji odgovara na izazove hiperprodukcije digitalnih tehnologija. Stoga, održivost digitalne umjetnosti obuhvaća pitanje njene konstrukcije.
Izložbu u fizičkom prostoru galerije određuje niz grafičkih označitelja proširene stvarnosti (AR) koji navigiraju kretanje posjetitelja po galeriji, ali i po mreži jer izložbu nije moguće sagledati bez sučelja pametnog telefona ili uređaja dostupnih u prostoru galerije. Medijacija izložbe koristi proširenu stvarnost u užem smislu, kombinirajući računalno generirani sadržaj i fizički prostor. Zanimljivo je da izloženi AR markeri nisu generički, već njihov oblik proizlazi iz procesa rada s grafičkim teksturama sintetskih objekata. Čitanjem vizualnih instrukcija upućenih našem uređaju, pogled stroja nam omogućava pristup nizu virtualnih objekata. Njihova pojavnost pak proizlazi iz rasta biljnih organizama, a apstrahirana forma rezultat je unošenja pogrešnih parametara prilikom njihovog generiranja. Premda se potpuna mimetska reprezentacija namjerno izbjegava, pojedini motivi simboliziraju organski izvor digitalnog objekta, a povlačenje paralela između tehnološkog i biljnog rasta ukazuje na drugačije poimanje razvoja.
Kako se, ako uopće, digitalni objekt u vremenu razvija? Što utječe na njegovu reprezentaciju i koji su parametri ključni? Znakovito je da nove tehnologije, unatoč brojnim inovacijama, još uvijek ne uspijevaju adekvatno simulirati rast neke biljke. Stoga poimanje rasta digitalnih tehnologija kao nečeg organskog i potencijalno održivog ukazuje na drugačiji odnos prema korištenju novih tehnologija. Istraživanje elastičnosti virtualnih objekata u vremenu uz pomoć proširene stvarnosti iznova preispituje neke od ključnih aspekata izvedbenih praksi poput živosti i tjelesnosti. Stoga će virtualni objekti mijenjati svoje dimenzije kako vrijeme prolazi i jedan pogled neće moći sagledati sve predstavljene modele. Izložba će, dakle, biti drugačija za svakog posjetitelja_icu, ovisno od trenutka u kojem se promatra. Dok sučelje širi galerijski prostor i omogućava virtualnim objektima iz mreže prodiranje u okvir izložbe, multimedijska instalacija u prostoru galerije nam daje svojevrsni presjek digitalnih objekata zumiranjem njihovih tekstura. Šetnju apstraktnim krajolicima prati zvučna kulisa Roberta Sorića.
Premda brojne iskustvene ili XR tehnologije djeluju preko određenih aplikacija, Format C umjesto aplikacije koristi web stranicu baziranu na otvorenim AR rješenjima, postavljenu na vlastitoj infrastrukturi, a sam se sadržaj prikazuje u web pregledniku (browseru) promatrača. Budući da ih ne zanima simulacija, već tehnički aspekti korištenja tehnologije proširene stvarnosti, izbjegavanje aplikacije kao i korištenje otvorenog kôda odražavaju jasnu ideološku poziciju u pristupu novim tehnologijama. Korištenje preglednika izložene virtualne objekte veže na njihov server i čini ga dijelom otvorene i održive mrežne infrastrukture. Štoviše, rad je dostupan i putem mrežnog repozitorija objavljenog uz otvaranje izložbe, što omogućava lakši pristup objektima. Također, estetika objekata je uvjetovana manjim brojem poligona što uređajima omogućava lakše čitanje.
Izložba Poprečni presjeci mrežne skulpture predstavlja tek jedan segment šireg istraživanja potencijala tehnologije virtualne stvarnosti te se nadovezuje na širi projekt Formata C – #VR_inc, odnosno VR inkubator. Posebice nadgrađuje istraživanje započeto projektom #VR _inkubator – proširena skulptura u okviru kojeg su parametarski oblikovane skulpture postale predmet studije AR tehnologije. Pritom ih je također zanimalo decentralizirano i modularno promišljanje XR pristupa ne bi li ta tehnologija bila široko dostupna, pristupačna i uključiva. Jednako tako u okviru izložbe adresira se autonomija mrežne umjetnosti upravo kroz pomno preispitivanje tehnoloških parametara koji je podržavaju.
Irena Borić
Tekst je dio izložbe “../poprečni_presjeci/mrežne_skulpture/../” u Galeriji MKC, 20.07.-03.08.2023. 🡥
Suorganizacija i prostorna podrška: MKC Split / Dom mladih
Produkcija: Umjetnička organizacija “Format C”, 2022.-2023.
Podrška: Grad Split, Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura Nova
